Moj mail za sve koji se žele javiti. Slobodno. Ne grizem.
produkcija.mraka@gmail.com
Moj mail za sve koji se žele javiti. Slobodno. Ne grizem.
Dani su bili interesantni
Mjeseci su se zamjenjivali na nebu
Jos jedno ljeto upravo prolazi.
Pametniji za mnogo toga
Zaljubljen i sretan
Odlazim nazad na pocetak
Da bi stigao na kraj.
Tamo gdje mi je napokon mjesto.
Dajem si jos malo i neka bude kraj
Ovoj eri i neka pocne druga
Zanimljivija i napetija.
Nisam nikad nikoga
Tako slatko poljubio
Nisam se dugo osjecao
Kao mutavi teenager
Ljubakao se ispod oraha
Na dekici u travi.
Niti su ijednoj djevojci
Oci ovako sjajile u mraku.
Niti je ijedna izgledala na
Marilyn Monroe
Eeee Marija, Marija,
Zasto si Marija,
Pitat ću se iz dana u dan.
Gledali smo se i prije
Rekla si ne.
Gledamo se svaki dan,
Gledas sad i ti mene.
Pokušati neću više ništa,
Marija,
Jer prestar sam ja za te igre.
Išlo bi nam sve bolje,
Da si rekla da.
Pomogao bih ti na sto načina,
Ali ne je ne, meni samo
Jednom dovoljno reći
Nikad nije dobro
Ako si zaljubljen
Nesto već neće biti dobro
Prekineš, patiš,
Tuguješ.
Onda se oporaviš.
Misliš da ti je dobro
Upoznaš staru prijateljicu
Iznova
Zaljubiš se, nesretno,
Patiš, tuguješ
Nemaš što prekinuti.
Nije ti dobro.
Kad je ikad čovjeku dobro?
Previše očekivanja.
Ne treba ništa očekivati.
Očekivanje samo razočara.
To je sve kao dobiti na lotu!
Čekanje je prešlo u iščekivanje
Iščekivanje je potrajalo
Pomalo već prešlo u zaborav
Ponekad se uhvatim da se zapitam
Sto ja to ono iščekujem
Tkome i čemu se ja nadam
Budala bez kraja
Budala nerealnosti
Budala malograđanštvine
Proljeće neka je došlo
Ništa novo nije donijelo
Isto će i proći
Vjeruj ti u sve što si kažeš
Još si jedan patološki slučaj
Za mene, u nizu
Beskonačno vas je mnogo
Ne fasciniraš me više
Previše ti prošlosti
Visi nerazriješeno
To su ti zadnji gumeni bomboni
Smijat ćemo se vječno
Možda nekada i bez razloga
Samo da si vidimo osmijeh.
Naši osmjesi vabe na smijeh.
Gledam ti usne
Uhvatim te kako i ti gledaš moje,
Imamo lijepe usne.
Ti imaš ljepše oči.
Savršen smo par
No ti voliš odmetničke tipove
I nećeš nikada znati
Da sam ja najveći odmetnik.
Majko ne ljuti se
Na nas smrtnike
Ne znamo drugacije
Zakazali smo
U svemu
Ne pazimo te
A ti se za nas brines
Svaki dan
Oprosti nam
Neka ti ovih sat vremena
Mraka
Bar bude gesta
Da nas ima dio
Koji bi se htjeli
Mijenjati
Ne gubi nadu
Stvari se mijenjaju
Brze nego mislis
Volim te
Marija, ah Marija
Zašto si morala biti tako zanimljiva,
Zašto voliš sve što i ja.
Zašto slušaš dobru glazbu,
Zašto misliš kao ja.
Zašto si tako nevjerovatnog duha.
Zašto ti je kristalni osmijeh tako zarazan
I zašto se hihoćeš tako sretno.
Zašto imaš lijepu kosu
I plave oči koje me gledaju ispod pogleda.
Zašto sjediš mi tako blizu,
Zašto me gledaš kad gledam nešto drugo,
Msliš li da te ne vidim.
Ah Marija, Marija, zašto si Marija?
Priča jednom davno započeta
Piše nove stranice.
Sudbina sakriva svoje tajne
U vrhu pera punog tinte života.
Ispisuje nove i nepoznate
Riječi i rečenice
Isprekidane smijehom
Osmijesima širokim.
Duh za poželit.
Pogledima intrigantnim
Nejasnim, prikrivenim
U pogledu naprijed.
Proljeće, život novi,
Izvor koji se povećava,
Cvijeće, pupoljci,
Sve oživi ponovno.
Proljeće volim najviše
Kada zemlja prokuha
Para se digne
Grickat ću oblake
Slatke i okrugle.
Polizat ću prste od
Zemlje čokoladne
Leći u travu i
Šaptati vlasima
Svoje priče mnoge.
Hvala što postojite
Što ste ljupke i lijepe
Što nas usrećite
A ponekad i naživcirate
Što nas trpite kad treba.
Hvala vam što ćete nam
Roditi djecu, sinove i kćerke
Vođe, znanstvenike, ljude.
Hvala vam što ste nam prijatelji,
Djevojke, supruge, ljubavnice.
Hvala vam što postojite i što jeste.
Sretan vam međunarodni dan žena
Jedna kap sam
Tiha kap
Ništa više
Kap po kap potok
A tiha voda
Brege dere
Od kamena
Pijesak
Od pijeska
Prašina
Izderat ću te
Poderati i
Baciti
Zora sviće
Zorom se budim
Snovi prošlosti proganjaju.
Ljudi koje sam volio i znao
U snovima me hoće tući.
Čujem kucanje kojeg nema
Povike, smijeh i lavež
Kojih nema.
Ničega više nema.
Zlodusi prošlosti samo
Što uvijaju se iznad glave
Smiju mi se i cere.
Budan neću sanjati,
Budan ću i ostati.
Ne dam!
Ne dam vam svoju dušu
Ne dam svoje srce
Niti vas dam svome srcu.
Ne!
Nikome ništa ne dam više
Previše sam dao
Premalo dobio
Premalo loš bio
Karma će suditi
Neka presudi svima
Pokrijem se ušima
Plačem pa se smijem
Tko ste vi da mi sudite
Bježite, bježite.
Da!
Bježite kukavice.
Vrijeme je došlo
Da sve staro ide k vragu.
Da se brišu stare spise,
Da se okrene novi list.
Vrijeme je da krenemo
Novim putem života.
Nema više, okretanja
Lijevo niti desno.
Nema pogleda nazad.
Kidam retrovizor,
Bacam čari zaborava
Jer gotovo je.
Ja to mogu.
Ja to hoću.
Jednom zauvijek,
Neka se izbrišu putovi prošlosti
Zamest će ih snijeg što pada
I neka sve ide u zaborav
Gdje mu je i mjesto.
Amen.
Jazz neka mi svira,
Svijetlo neka pada,
Neka stvara mir.
Peć neka crvkuta
I sve je opet dobro.
Dan je lijep
Koliko god ružan bio.
Kruh se peče
Mirise širi po susjedstvu.
Oprat ću jedan tanjur,
Jednu šalicu.
Pročitati desetke stranica
Zanimljive knjige,
Zapaliti cigaru
I dočekati noć.
Veselit ću se zlim snovima
Što uskoče oko četiri sata ujutro
I pojesti ih sutra za doručak.
Jer ništa mi neće ovaj dan pokvarit.
Prokletstvo biti će, ništa više.
Što te opet sanjam
Drugu noć za redom.
Kuda baš u snove
Moju tvrđavu,
Mjesto gdje sam sretan.
Gdje ponekad i poletim.
Glupe situacije sa
Ljudima koje nisam godinama vidio.
Umori me i dan pokvari,
Sad već stara sjećanja vrati.
Sve kao veliki dejavu.
Možda opet zaspem,
Poletim i odletim.
Tuga kao početak kraja
Ljutnja na druge i treće
Krivnja na samog sebe
Ljubomora jer je neizbježna
Strah od samoće
Potištenost zbog samoće
Anksioznost od svih drugih
Samosažaljenje zbog neuspjeha
Zbunjenost zbog novo nastale situacije
Razočaranje za kraj
A zašto?
Jer smo ljudi
Inteligentna bića razvijene svijesti
O svemu, o sebi i drugima.
Emocionalno "intelignetni"
Ili nam je to minus u sveukupnoj evoluciji
Zbog čega je puno više "loših" emocija od onih "dobrih"?
Sreća, radost, veselje
Ljubav kao ultimatum svih emocija
I zar ih ima još?
Malo smo prazni u "dobrim" emocijama
Usudio bih se reći
Dosta je.
Danas nije moj dan.
Nijedan dan više nije kakav treba biti.
Odlazim. Daleko.
U amazonska plemena.
Daleko od svijeta modernog društva,
Svijeta kojem više ne želim biti dio.
Ljudi više nisu ljudi.
Nisu ni životinje.
Zvijeri možda.
Ne želim biti dio praznovjernog društva
Koje se klanja svojem bogu, novcu.
Od rođenja do smrti.
Ne želim živjeti u svijetu koji uzima od planeta
I daje dalje da bi od toga imao koristi.
Ne želim živjeti u društvu
Koje se vodi markama,
Gdje svatko želi biti drugačiji od drugog
Gdje se svatko samo želi pokazati,
Pa se opet pomoli i klekne svome bogu
Novcu.
Ni u društvu gdje svećenici siluju djecu
Ni u kojemu postoje crkve, porezi,
Javni i privatni lopovluk.
Gdje čovjek ubija čovjeka
Radi svog boga novca.
Gdje svatko gleda svoju korist
I gdje bi brat prevatio brata
Radi svog boga novca.
NE! Ja više ne želim živjeti po zakonima čovjeka.
Želim živjeti po zakonima prirode.
Iz prirode smo došli
U prirodu se vraćamo.
Ja više ne pripadam ovom svijetu
I zakoni ovoga, ovakvog svijeta me više ne zanimaju.
Samo želim živjeti,
Bez stresa koji nije prirodan,
Bez straha od egzistencije
Na planeti koja daje sve
Priroda, jedina majka.
Ona koja daje sve, uzima sve i ništa ne prašta.
Njoj odlazim, jednosmjernom kartom.
